15 Septembra, 2024 admin

Zašto stomatologija?

Jedini tačan odgovor je…jer je To ljubav.

Potpitanja svakako dolaze u obzir.
Nemilice sam ih ređala sama sebi još od doba kada se jasna vizija mog uspješnog uklapanja sive i bijele moždane mase u ulozi neurohirurga i iscrpljenog, ali ponosnog “spasen je, živjeće bez posljedica” …iznenada i bez najave, bez mjesta i vremena za bilo koji drugi pravac u mom školovanju, našla na Stomatološkom fakultetu.
E baš tada krenuše te lavine potpitanja. Nisam znala odgovore. Ni na jedno od njih.
Bez gugla, psihologa, lajf kouča, Lujze Hej ili slične pomoćne alatke odlučih se prepustiti se. Znala sam da je Bog imao drugačije planove…bijeli mantil s odsjajem duginih boja. Ispostavilo se, uspostavilo, namjestilo….
Da li Bog, svemir, kvantna fizika ili Karapandžin kuvar, šta god…odrađeno je hirurški precizno, po mjeri moj srca.

Vjerujući u ljubav, živim ljubav. Ona je servirala odgovore, ona je krčila puteve, ona je kompresovala sve svoje nijanse u jedan fajl. To beše davno. Traje beskrajno i zove se stomatologija.
Definišem je svakodnevno kako bih joj dala sjaj koji zaslužuje. Nikada zadovoljna jer ljubav nema definiciju.
Sadržaj možda da.
Pa da počnem…

Poštovanje kao apsolutni prioritet prema osobi koja mi povjeri svoje zdravlje i svoj izgled. Svakoj ponaosob zahvalna i dužna za sreću koju mi je pružila osmijehom, urlikom sreće, zagrljajem priznanja da sam unijela radost u njen život. Da je jedan samo a uradila sam mnogo, pa vi zamislite koliko je moje srce.
Zatim umjetnost, kao način izražavanja, oslobađanja, gdje svu kreativnost, dar i predanost unesem stvarajući novi osmijeh. Vajanje lica, pored zuba gdje se ostvarujem svakodnevno, je moja druga pasija kada puštam prste i dušu da od gline oblikuju svoju trenutnu realnost.
Unijeti svoj hobi u posao je sigurno dio plana koji je Bog nekada imao…
Da živim jos paralelnih života, u jednom od njih bila bih psiholog. I tu ljubav živim u svojoj profesiji, u jednoj neraskidivoj vezi. Pacijent je osoba, a ne vlasnik 32 zuba. To je tačka gdje počinje medicina kao humana nauka, a ne zubogradilište u industrijskoj zoni iste.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *